Predsjednik se odjednom prisjetio govora i potvrdio autentičnost snimke. U defanzivnom obraćanju javnosti svoje je izjave nazvao "pogrešnima i promašenima".
Hrvatska je tako postala jedina "pro-europska" država čiji je predsjednik, dokumentirano, slavio fašističke pobjede. Zbog čega se nema namjeru povući, pa čak niti ispričati.
Tragična je činjenica da je Mesićeva samokritika čak puno teža od kritike njegovih političkih istomišljenika. Koji sumnjaju u autentičnost izjave usprkos tome što je autentičnost potvrdio i sam Mesić. Koji nalaze opravdanje za izjave u "povijesnom kontekstu" usprkos tome što i sam Mesić izjave naziva "pogrešnima i promašenima".
"Žalosno je, ali ne previse iznenađujuće, da se stoka balkanska koja je "za Mesića" ponaša potpuno jednako kao i druga stoka balkanska koja je "za Tuđmana". Zapravo se u zadnjih par dana iz reakcija na ovu temu vidi da u HR i nema građanskog društva već samo plemenskog: O plemenskom poglavici se ne raspravlja je li što pogriješio, on je "naš" i mora se bit "za njega" bez obzira što je radio, veličao NDH, prijetio medijima... O poglavici se ne raspravlja, ne postavljaju mu se neugodna pitanja, samo se jebe majka i Jovanu i Ivanu koji bi plemenskog poglavicu htjeli pitati nešto što njega nervira. Dakle, između dinaroidnih rankana u crnim majicama koji Tuđmana smatraju "čačom" i malograđanskih pičkica koji misle da su urbani jer slušaju Radio101 i znaju što su tartufi, zapravo nema velike razlike. Balkansko smeće i jedni i drugi."
Za Hrvatsku ne bi bilo dobro da je predsjednik veličao NDH. Onda nema druge, nego ajmo se svi zajedno praviti da predsjednik nije veličao NDH. Da saznamo da je Mesić u prošlosti bio narko-diler, pretpostavljam da bi reakcije bile jednake. Našlo bi se opravdanje u povijesnom kontekstu. "Nije bio predsjednik dok je dilao" - rekla bi Vesna Pusić. "Uzmite u obzir sve moje izjave protiv droge" - rekao bi Stipe Mesić. "Siti smo rasprava o prošlosti" - rekao bi Sanader.
Mesić je briljantan demagog i populist. Svakoj babi u Jastrebarskom zarosile su oči gledajući njegov nevin izraz lica u poslanici nakon dnevnika. "Tko smješta našem Mesiću?" - uspio je predsjednik vrhunski izokrenuti poantu priče. Pusti deset kila koke u torbi, tema je tko je smjestio sačekušu.
Bottom line: Mesićeve izjave su tragične, i one će predsjedniku teško naštetiti. Ali više od toga - one su potpuno srušile kredibilitet kojekakvih nazovi-liberalnih smiješnih likova na hrvatskoj političkoj sceni, i samoprozvanog građanskog društva koje im glasovima puni stranačkog budžete.
Za koga ćete glasati? "Zapravo nema velike razlike. Balkansko smeće i jedni i drugi."
Budimo iskreni, nema u Hrvatskoj tog Lucasa koji bi Mesiću namontirao video snimku koju smo objavili. Autentičnost snimke nije upitna, niti ju je u pitanje doveo i sam Ured Predsjednika.
Kad smo jučer liberalne, proeuropske, demokratske tra-la-la političare zatražili komentar izjave, s time da smo im prvo rekli da se radi o izjavi "jednog visokog državnog dužnosnika", svi redom osudili su izjavu. Misleći valjda da se radi o Đapiću ili Schwartzu. Povlačenje je počelo tek nakon što su čuli da je izjava došla direktno iz usta i mozga Stipe Mesića.
Najzgodniji je bio napad iskrenosti Vesne Pusić, koja je Mesiću savjetovala da "tvrdi da to nikad nije izjavio".
Mesić ipak nije glup čovjek, kao niti Mesićevi savjetnici koji su proveli noć bez sna kako bi smislili najmanje bolni izlaz iz situacije. Da je autentičnost zapisa upitna, Ured bi se odmah tako očitovao. Ali nisu, oni su se samo pozvali na "poznate stavove" Mesića.
Mesić zna da ne može tvrditi da to nije izjavio. Jer zna da je, i to ne jednom. A u isto vrijeme ne zna koliko još takvih snimaka postoji.
Na koncu odlučili su se za provjerenu "izvađeno iz konteksta" formulu. Ma kakvog konteksta - u poluminutnom zapisu bez rezova Mesić izgovara čitave rečenice, i u dva navrata u jasnom kontekstu veliča "pobjede" ustaša. Izvađeno je iz konteksta samo ako je predsjednik nakon toga viknuo prvi april. Slutim da nije.
Simpatizeri Mesića slučaj će raditi od Indexa a ne od Mesićeve izjave. Da je izjava Sanaderova, isti bi vikali "ostavka Smradaneru!". Ovako će ovčice začepiti uši i oči, a zlotvorima će proglasiti Index, jer otkud nam pravo da nagrđujemo sliku njihovog predsjednika, tako čistu na posterima koje ližu prije spavanja. Ovčice navikle na medije s crnim i bijelim listama (a grijeh je valjda što mi takve nemamo), kojima je Index bio cool dok je napadao Sanadera i Žužula.
Mesićevi protivnici pak zgražat će se nad snimkom i tražiti ostavku, iako je ova izjava valjda jedina Mesićeva s kojom se slažu. I odjednom im je Index bomba. Isti Index koji će dalje kopati po njihovom smeću, po smeću korumpirane bande dok ne nađemo nešto zbog čega će napokon zasluženo završiti iza rešetaka.
A Sanader izjavljuje "Umorni smo od rasprava od prošlosti", sugerirajući da je vrijeme da njihovu i osobito njegovu prošlost javnost i mediji trebaju zaboraviti. Volio bi to Sanaderu? Znamo da bi volio. I ti i Žužul i svi vama slični. Al ne bude.
Wall Street Journal Sanadera je nazvao gospodarom medijske manipulacije, nakon što je ovaj zatajio javnosti da je glavna prepreka Hrvatskoj na putu prema EU, kako mu je iz EU poručeno - korupcija.
Kako i ne bi zatajio. Korupcija nisu prometni policajci koji prime sto kuna da zaborave na nevezani pojas, korupcija je Sanader sam zajedno s društvom s kojim u Veroni gleda opere.
Zastrašujuća je činjenica da bi se u svakoj normalnoj državi nakon afere Imostroj (i svake druge u kojoj je sudjelovao) sudilo sinonimu za korupciju u Hrvatskoj Miomiru Žužulu, a u ovoj našoj on diže tužbe umjesto da je iza rešetaka.
Mene zaista zaboli za eventualnu kaznu u slučaju poraza. Da me ne zaboli prihvatio bih jednu od desetak ponuda Žužulovih odvjetnika za mirenje. Ma kakvo mirenje, kakva isprika i kome? Prije bih si pucao u glavu nego se "mirio" sa Žužulovima kao što je to učinio Večernji da izbjegne suđenje.
Poruka priče u slučaju njegove pobjede bit će da se Hrvatsku može pljačkati kako te volja - uz blagoslov vlade i suda. A medijima - kao jedinoj "sili" koja može ukazati na korupciju bit će jasno poručeno da im više ne pada na pamet to činiti.
U neku ruku bilo bi jako zgodno izgubiti i odvesti slučaj sve do Europskog suda za ljudska prava.
Da podsjetim na kronologiju - 1) Žužulov rođak uplatio pare Žužulu, 2) Vlada izlazi u susret Žužulovom rođaku, 3) Žužulov rođak uplatio još para Žužulu, 4) Žužul izjavljuje "nije bilo uplata, dakle nema mita", 5) Dolazimo do bankovnog računa na kojem se vidi da je ipak bilo uplata.
"Ako se on i ona nađu ispod plahte, neće se smatrati da su molili očenaš" - kaže se još u kanonskom pravu. Tako će stvari vidjeti i Europski sud, dok se u Hrvatskoj po defaultu smatra da političari vječno mole očenaš (Imostroj, Verona...), a pitanje je bi li za smjenu bila dovoljna i snimka penetracije.
Pretpovijest Indexa
1999Zvučat će patetično ali tako je bilo. Nakon smrti mog oca, njegovi kolege skladištari u Dalekovodu skupili su 1998. novac za pomoć mojoj obitelji. Za taj novac odlučili smo kupiti PC, i tako je sve krenulo. Trećeg travnja 1999. pokrenuo sam svoj prvi sajt Vlast.net, a par mjeseci kasnije i Izbori.net.
Bili su to zgodni politički sajtovi. Organizirao sam prvi chat u Hrvatskoj (s Račanom i Budišom na kojem je Račan priznao da je pušio travu), intervjuirao sam Mesića dok je bio autsajder, Tomac me potjerao s intervjua zbog pitanja je li više knjiga napisao ili pročitao, imali smo prvi forum u Hrvatskoj, prvi u Hrvatskoj postavio sam na sajt gotovo anonimnu tražilicu "Google", itd.
Račana sam na chat nagovorio izmišljenom informacijom o 5,17 posto glasova koje je Blair dobio od korisnika interneta. Račan je tu informaciju dva-tri dana kasnije mrtav hladan lupio u Vjesniku. Bilo mi je i ful smiješno kako sam s HTV-a precrtao kartu izbornih jedinica, da bi na dan izbora u prajm tajmu HTV objavio moju kartu i napisao "izvor: Izbori.net".
Bio sam dizajner, "programer", novinar i fotograf. Sajtove sam napravio u čistom HTML-u, dizajn sam radio u Corelu, za svaku promjenu trebalo je mijenjati deset stranica. Radio sam na sajtovima deset do petnaest sati svaki dan.
Baš čitam
intervju vezan uz link tjedna na Monitoru iz 1999. Intervju zaključujem time što se hvalim posjećenošću od 200 ljudi dnevno.
Da nije bilo susjeda Davora Mekinića i tadašnje cure Senke (na lijevoj fotki sa mnom dok nisam bio ćelav), pitaj boga bi li ikad bilo i Indexa
2000
Svijet sam promatrao u bojama Feral Tribjuna, crno-bijelo. Sve vezano uz Tuđmana bilo je crno, sve protiv Tuđmana bilo je bijelo. Moja vizija svijeta kasnije se pokazala djetinjastom i pogrešnom, barem u ovom drugom dijelu.
U osnovnoj i srednjoj školi bio sam propalica. Jedva sam se iz trećeg pokušaja upisao na faks, jedino što me zanimalo, politologiju. Prvu godinu završio sam s nekih 4.7, i shvativši da nisam baš toliki idiot koliki sam mislio da jesam, odlučio sam napustiti faks i pridružiti se borbi protiv zla - Tuđmanovog režima.
Moj doprinos rušenju HDZ-a nije bio ne znam kako golem, ti moji sajtovi, ali osjećao sam da radim ispravnu stvar. Pare me nisu zanimale, radio sam to jer me je nešto gonilo da to radim.
Ali pare su došle.
I to doslovno ovako: jedan dan nazvali su me iz Otvorenog društva (notorni Soros, je li) i zamolili da dođem na sastanak. Pitali su koliko ti para treba. Ja sam pitao da li nešto traže zauzvrat. Oni su rekli samo radi to što radiš.
Ja sam i dalje radio to što sam radio, pare su sjele. Moje prve pare za koje sam kupio Yugo 55, koji je zapravo bio Yugo 45, al me zajebalo jer sam uzeo prvi iz Oglasnika.
2001Ideja je u to doba bila da pokrenem Iskonov portal, tako sam dogovorio s pokretačem Iskona Damirom Sabolom. Nismo se uspjeli dogovoriti oko vlasničkih udjela i ja sam otišao u Globalnet. Tamo sam se zadržao oko godinu i pol dana.
Skupio ekipu, dobar dio koje je i danas na Indexu (Gordan Novoselec - glavni programer i drugi najveći suvlasnik, Andreja Hudika - glavna urednica, Ivan Krpan - novinar, Miljenko Nikolić - urednik auto Indexa).
Ljudi bez kojih definitivno ne bi bilo Indexa: Gordan Novoselec (programer) i Ivan Krpan (radio po cijeli dan kad sam ja imao faze lijenosti i opijanja)2002Odlaskom direktora Nenada Severina i dolaskom izvjesnog Vidasa s užasnom smiješnom frizurom, sve je otišlo kvragu.
Globalnet nam je ukinuo dvadesetak tisuća kuna mjesečno koliko smo dobivali, a oko udjela u vlasništvu nismo se uspjeli dogovoriti. U studenom 2002. odlučili smo se za definitivni odlazak iz Globalneta.
Jedan dan samo smo se skupili i otišli.
Svim posjetiteljiama tadašnjeg portala Onlajn na monitorima je
stajalo ovo, dok se svima koji su se spajali iz Globalneta na naslovnici prikazivala najnormalnija naslovnica Onlajna. Obavijest je tako stajala nekih 24 sata, dok ovi iz Globalneta nisu skontali. Tako smo izveli da svi naši posjetitelji saznaju za Index.
Par dana kasnije u prostorijama Globalneta potukli smo se oko servera, koji je i danas jedan od onih na kojima se vrti Index.
Sklopio sam dobar dil za stančić na Trešnjevci koji nismo morali plaćati, na karticu moje mame kupili smo par stolova u Mercatoneu, posudili smo par polovnih kompjutera i donijeli svoje od doma.
Jednom od tadašnjih suvlasnika Globalneta, jedinom poštenom hrvatskom tajkunu Ivanu Matiću, došao sam s konceptom Indexa. Rekao mu da tri mjeseca nećemo zaraditi ni kune i da li hoće biti suvlasnik u zamjenu za 200 tisuća kuna. Matić je otišao do bankomata. Ako će Matić jednom trebat bubreg, dobit će ga.
Bila je to sredina studenog. Ostala su nam dva tjedna za pokretanje Indexa najavljenog prvog prosinca 2002. - meni za dizajn, Gordanu za programiranje.
Intervju na Monitoru gdje objašnjavam
zašto smo otišli i što namjeravamo. Osim Monitora, skoro nitko nije popratio pokretanje novog portala. Hvala Anderlonu. Bila je vijest na podnevnom dnevniku HTV-a, i užasno mi je žao što ne znam tko je bio urednik.
Tako nekako je krenulo.
Index do SeverineKad otvoriš neki sajt, nekad je uvijek pisalo /index.html. Otud naziv portala Index.
Prvi sastav Indexa činili su Gordan Novoselec, Aleksandar Mlinarić, Andreja Hudika, Neven Barković, Miljenko Nikolić, Ivan Gjukić, Ivana Barać, Vlado Bulić aka Denis Lalić, Predrag Raičević i nekoliko vanjskih suradnika.
Troje ljudi, 200 vijesti dnevno
Cijeli dizajn radio sam ja, cijeli kod pisao je Gordan. Skoro sve vijesti pisali smo Andreja, Neven i ja. 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Trik je bio u sljedećem: 90% Hininog smeća, a na prvim mjestima sajta moje i Nevenove vijesti i komentari. Kvantitetu je davala HINA, a dojam je bio da (jedini) imamo brdo autorskih vijesti.
Troškovi su bili jako mali, cirka tridesetak tisuća kuna mjesečno, a Aleksandar Mlinarić uredno ih je pokrivao kroz prodaju oglasnog prostora.
Aleksandar se nije dugo zadržao - želio je da ustrojimo Index kao ozbiljnu "ne talasaj" firmu, dok sam ja inzistirao na riskiranju i kontroverzama. Otišao je nakon što smo se konačno poklali zbog mog kritičnog članka o Audijevoj kampanji (slupani Audi A3 poginulih nogometaša Varteksa foto-montiran sa sloganom netom pokrenute kampanje za novi A3 - Uživaj u brzini). Audi se narednih godinu-dvije nije želio oglašavati na Indexu.
Troškove smo bitno snizili sa sustavom koji sam smislio pri pokretanju Indexa, sustavom automatskog uređivanja naslovnice, te naslovnica svih rubrika. Dakle, kako bismo napisali neku vijest ili je automatski povukli s HINA-e, prema broju čitanja dobivala bi koeficijent na temelju kojeg se plasirala na određenu poziciju na naslovnici portala, i naslovnici neke od rubrika. Time smo štedili puno vremena, odnosno koristili vrijeme za štancanje vijesti, kako bismo s 100 vijesti dnevno ostavili dojam ozbiljnog news portala.
U tome smo i uspjeli. Već iduće godine Index je proglašen najboljim portalom od strane svih informatičkih časopisa, Nacionala itd.
Fotka uz intervju u Mreži naslovljen "Matija Babić - buntovnik bez razloga"Kontroverzama do posjećenostiIako nismo imali ni kune za marketing, imali smo najjači marketing od svih portala: kontroverze (ova je bila
prva). Svako toliko smišljao sam neku pizdariju putem koje bi došli u medije. Dosta uspješno bilo je prihvaćanje Sanaderove ponude "da će se okladiti s bilo kim u Hrvatskoj, za bilo koju svotu da će HDZ pobijediti na izborima."
Odmah smo objavili vijest i poslali PR kako Index.hr prihvaća okladu. Sanader je izjavio kako se ponuda ipak odnosila samo na Račana i kako odbija ponudu Indexa, ali naš stunt skoro svi mediji su
uredno prenijeli.
Blog nikad neće proći u Hrvatskoj
Nastojali smo svakih mjesec-dva izbaciti neki novi interaktivni servis, i dograđivati naš online community, koji još uvijek funkcionira u obliku zamišljenom i napravljenom početkom 2003. Najuspješniji launch imao je Media Index, servis koji smo mjesec dana najavljivali s kampanjom "Internet najavljuje rat tradicionalnim medijima". Na pressicu je došlo tridesetak novinara, uključujući tri-četiri kamere, od kojih je jedna snimala za središnji dnevnik.
Imao sam i svojih bisera. Sredinom 2002. radio sam strategiju projekata. Imao sam dilemu između blog alata i kuharice. "Blog nikad neće zaživiti u Hrvatskoj, to je hrpa smeća" - rekao sam kolegama. Odlučili smo se za programiranje kuharice.
Od Jasenovca do SeverineIndex je objavio dosta važnih vijesti, najveća je možda bila afera sa Zelenim ugovorima (prva ozbiljna afera koja je krenula s weba), no šira javnost upoznata je s Indexom tek nakon afere "Jasenovac i Gradiška Stara", odnosno Thompsonove uspješnice koju je
prvi objavio Index u prosincu 2003.
Osjećaj pronalaska spomenutog nazi-hita bio je fantastičan, sličan onom kad sam čuo da je pao WTC. Koja droga, koji seks, ništa me nije palilo kao velike vijesti.
Zahvaljujući "Jasenovcu" o Indexu se pisalo u svim visokotiražnim medijima. O aferi se pisalo mjesecima, a veliki skok posjećenosti doživjeli smo nakon
Latinice posvećene upravo toj temi tri mjeseca kasnije.
Brzo nakon Thompsona prvi smo objavili i zabranjenu snimku teškog poraza dotad nepobjedivog Cro Cop-a. Udri po svetinjama, bila je naša deviza.
I posjećenost i prihodi rasli su rapidno iz mjeseca u mjesec, no bilo je to doba kad Index još nije objavljivao vijesti o Paris Hilton, na glasu smo bili kao portal za užu i obrazovaniju publiku.
Činilo se da će slučaj Jasenovac biti priča godine u Hrvatskoj. A onda je početkom ljeta zazvonio Gordanov mobitel. "Jel vas zanima neki pornić sa Severinom?".
Uglavnom, došli smo do filmića. Pregovarao sam dosta oko cijene.
- Ma care kog to zanima, kratko je to, pitaj boga jel to Severina, meni se čini da nije... - lagao sam koliko znam i umijem. A umijem.
Našli smo se na kraju nekako na dvije stotine kuna. Pokazalo se kao solidna investicija.
Kada misliš da je krajObjavili smo članak da film postoji, ne sam film.
Usprkos fami da je Severinin filmić zaslužan za uspjeh Indexa, činjenica je da Index nakon severine bilježio manje-više jednak rast posjećenosti kao i prije Severine. Ali zaista nebitno, činjenica je da je vijest o Severininom filmiću najveća vijest u povijesti Hrvatske prema najobjektivnijem kriteriju - interesu javnosti.
Sasvim moguće da nikad neće biti objavljena veća vijest - možda gay filmić sa Sanaderom za kojim bezuspješno tragamo.
Prvih par dana činilo se međutim da je to kraj Indexa. Na nas su se obrušili mediji, Severina je cvilila kod Lokasa, oglašivači su nam masovno otkazivali, kao i server koji prvih par dana nije mogao trpiti posjetu. Čovjek koji nam je prodao film pobjegao je na motoru u Italiju, vratio se tek par mjeseci kasnije.
Pijandura s čela HND-a iskoristio je priliku da poentira na trenutnom stavu javnosti. "Njih treba iza rešetaka" - izjavio je tada, misleći da se s druge strane nema tko braniti. Desetak dana kasnije ispričao mi se u Otvorenom.
Mene je uhvatila žešća nervoza i depresija, koliko god sam se trudio djelovati cool. Brijem da su mi tu negdje počeli otkazivati živci.
Kontao sam kako izokrenuti stav javnosti. Jebeš sve, idem na to da se jebala s oženjenim čovjekom. Još ima i djecu - ej, u katoličkoj Hrvatskoj, fuj! I to ću reći onako, kao da stvarno mislim da u tome nešto loše. Teza koja se do tada nije ni spominjala pokazala se kao bingo.
Prvu priliku za iznošenje naše strane priče pružio nam je Aleksandar Stanković, nakon čega se cijela priča počela okretati u našu korist. Zamolio sam Stankovića prije emisije da me pita je li mi žao Severine.
- Gospodine Stankoviću, dajte se saberite.
Odjednom su nas svi zavoljeli, odjednom bi svaka dala.
OdlukaU to doba dobili smo niz ponuda za kupnju Indexa, a ja osobno za urednikovanjem ovim-onim.
Ponude između koje sam se dvoumio bile su Svilanova za direktora informativnog programa Nove TV, i ponuda Styrije za glavnog urednika novih dnevnih novina.
Svilanovu sam odbio, posao je kasnije dobila Gačićka, odlučio sam se za 24sata. Radilo se o najglupljoj odluci u mom (tada) mladom životu.
I ne, ja zaista nisam niti jednom drkao na taj pornić.
Moje dvije godine bez Indexa
Kako je ovo povijest Indexa, a ne moja osobna biografija, tu nemam što puno pisati.
Osim što ću navesti činjenicu da je u Index u međuvremenu došlo dosta kvalitetnih ljudi, prije svega direktorica Vana Šalov, valjda najbolji web dizajner u državi Filip Filković, novi programer Denis Korenić, novinari Dea Redžić, Zvonko Alač, Jovan Dragišić, Dragan Antulov... Redakcija je doživjela preustroj - s pet-šest ljudi popeli smo se na skoro trideset ljudi koji svakodnevno održavaju Index.
A ja... Generalno, odlaskom u 24sata ja sam malo puknuo. Dvije godine potrošio sam na svakodnevno alkoholiziranje, ganjanje u autu, jeftine drolje (uz dvije-tri iznimke), svakodnevno izmjenjivanje euforija i depresija, navukao se na četiri kutije Marlbora dnevno. Ne kukam ipak, brijem da je i to korisno doživit, a još bolje preživit.
Priča s 24sata nije dugo trajala. Od kraja ljeta do ožujka radio sam na pripremi koncepta, u srpnju sam dobio otkaz zbog naslovnice.
Prije dvije godine prema Novom listu i Radiu 101 bio sam proglašen drugom najomiljenijom osobnom u državi. Danas kad izlazim s nekom iole normalnijom curom, prijatelji će joj reć "pa jesi ti normalna".
Ostao sam bez entuzijazma i inspiracije. Nisam imao dovoljno volje ni želje ozbiljno se upustiti u ikakav posao.
Krajem ovog ljeta jedno jutro probudio sam se u svinjcu od stana, bez struje koju su mi isključili jer mi se godinu dana nije dalo otići na poštu.
Zapitao sam se "koji kurac Babiću ovako živiš".
Malo sam se sabrao, ne izlazim više svaki dan, počeo sam zaista raditi. I još bitnije, veseliti se svako jutro odlasku na posao.
Pokrenuli smo sport.index.hr, sredili smo Bloger, sad je u pripremi Xmag, a potom i nova naslovnica Indexa, kao i čitav niz drugih projekata.
Index.hr danas ima 350,000 posjetitelja dnevno i najpopularniji je portal u državi.
Četiri godine, ko za tren. Hvala svima koji su bili uz nas.